RUKA RUKU MIJE – DUŠA DUŠU GRIJE

Decembar je opjevan najljepšim pjesničkim stihovima i ovjekovječen najčarobnijim vizuelno-pripovjedačkim kadrovima. Sam po sebi naročit i magičan, iako označava kraj jedne kalendarske godine, on i dalje nudi lepršavost, nadu i nove početke.

„U dobrim djelima ustraj, a pred lošim postupcima ne pokolebaj se u nastojanju da biraš dobro; ostani dosljedan sebi i svom Ja“ – upravo tim riječima odzvanja naracija voditeljice produženog boravka, gospođice Fatke Subašić. Kolegica Fatka je individua koja neprestano zadivljuje ljude oko sebe pronicljivošću, iznimnim smislom za humor, odvažnošću i, nadasve, profesionalizmom. Ona redovito demonstrira da odgoj nije samo otkrivanje znanja, već i očuvanje vrijednosti – budući da djeci ne govori šta trebaju biti, već im razborito pokazuje. Vjerna sebi i primjerima dobre prakse, i ovog decembra je velikodušnim činom obojila jedan prohladni ponedjeljak toplinom sopstvenog zanosa i novogodišnje čarolije.

Dijete će uvijek biti dijete – razveselit će se poklonu. A i zar nam nije preporučeno, da jedni drugima poklanjamo kako bismo se više voljeli. U nadi da oko sebe sijemo blagost, darujemo osmijehe i izražavamo lijepe riječi, postajemo rado viđeni gosti u srcima drugih. Prava vrijednost darivanja nije u samom paketiću, već u osjećaju da smo viđeni, poštovani i bitni. U vremenu ispunjenom ocjenama, reformama i planovima, nerijetko zaboravimo intuitivnu, ali suštinsku misao: sretno i zdravo dijete. Istina je – sreća i zdravlje idu ruku pod ruku. Od sreće lakše ozdravimo, brže se oporavimo i svijet gledamo vedrijom vizurom.

Budimo čestiti prema sebi: da li bi dijete koje smo nekada bili osjetilo ponos i istinsku sreću gledajući osobu u koju smo odrasli? Introspekcija je neobična, elegična i nostalgična pojava, istina rijetko, ali ipak pravedna, budući da nam otkriva gdje smo zadržali dobro, a gdje ima prostora za rast.

Upravo s tom mišlju, 29. dana u mjesecu, kolege Emir Musić i Mirza Valjevac, uz zvijezdu vodilju – učiteljicu Fatku, pripremili su mališanima novogodišnji program koji je nadilazio zabavu. U organizaciji voditelja produženog boravka, djeca su doživjela dan koji će zasigurno ponijeti u najradosnijem sjećanju – jer upravo takav je i bio. Djeda Mraz je ovaj put odlučio u svoju družinu pozvati jedno posebno plavo biće iz Disneyeve franšize. Divna sjećanja iziskuju divne i bajkovite naracije, a u goste nam je stigao – ni manje ni više nego Stitch.

Na tom tragu, u prigodnom ruhu naše multifunkcionalne sale, upriličena je inscenacija „Djeda Mraz & Stitch“ u izvedbi animatora Baza Event. Djeca su s oduševljenjem dočekala Stitcha, a kroz igru i smijeh pratila priču koja nosi duboku odgojnu poruku.

Iako je Stitch prvobitno stvoren kao snažno, destruktivno i nepredvidivo biće, kroz prijateljstvo s jedinstvenom, empatičnom i punom dobrote Lilo podučava nas najvažnijoj lekciji: prava snaga nije u moći, već u dobroti, pažnji i prihvatanju drugih. U susretu njihove različitosti započinje prava borba – ne između dobra i zla, već između onoga što nam je nametnuto i onoga što biramo postati. Svjesni istinitosti da ljubaznost ima moć promijeniti i ono što se činilo nepopravljivim, ponekad je samo dovoljno ponuditi razumijevanje.

Zahvaljujući našim voditeljima produženog boravka, mališani uče da dobrota mijenja i izgrađuje ljepši svijet oko nas – baš kao što Stitch, uz podršku Lilo, otkriva da je moguće postati bolji kada se osjeti prihvaćen i voljen. To je važna poduka za sve nas: svako dijete i svaki čovjek mogu naučiti biti dobri, a mala djela pažnje i ljubaznosti grade fundament za sretan i zdrav život. Ovaj svijet nije ahromatski, često je ljepota u valerima: zlo nerijetko nastaje iz bespomoćnosti, nerazumijevanja i odsustva ljubavi. Tako i protagonisti predstave pokazuju da se dobro i zlo ne rađaju uvijek u nama – često ih kreira način na koji nas drugi percipiraju i doživljavaju. U stičevskom maniru, nije presudno odakle dolazimo ni kakvi smo stvoreni, već kakvi odlučimo postati. Ne zaboravimo, na emocije ne možemo utjecati, ali na riječi i djela – zasigurno da možemo.

U sukusu, dobrota ne viče i ne osuđuje!

Tek kada nas neko vidi onakvima kakvi jesmo, dobijamo mogućnost postati bolji. Nisu svi beznadni oni koji su drugačiji – ponekad im je samo potrebna ruka koja neće pustiti. Kada dijete osjeti da je prihvaćeno, ono uči prihvatati druge. Kada osjeti dobrotu, ono je uči dalje prenositi. A to je, u epilogu, najveći trijumf svakog odgojno-obrazovnog procesa.

Mi odrasli često postavljamo upite i tražimo rješenje u pravilima i parametrima. Djeca, međutim, uče gledajući. Zato bismo se i mi trebali zapitati: kakav indikator ostavljamo? Bismo li, po općeprihvaćenim uzusima dobrote, i sami zavrijedili paketić?

Neophodno je u svemu tražiti dobro i pouku – baš kao u zemlji čudesa. Budi poput Lilo: dobrog srca, spremna pomagati i širiti ljubav. Ali budi i poput Stitcha: bića koje se mijenja, uči i korača putem dobrote. Često je dostatno da biće, koje je bilo degradirano ili malo voljeno, osjeti pažnju i prihvatanje da se osvijesti, prigrli život i otkrije u sebi autoritet za promjenu.

Nakon predstave i zajedničkog druženja, simpatični Djedica s brda Korvatunturi je otvorio svoju čarobnu vreću i obradovao mališane novogodišnjim paketićima. Djeca su predstavu pratila s oduševljenjem, ali najveći dar bio je upravo školski primjer – da se ljubav, razumijevanje i srdačnost mogu dijeliti bez očekivanja nečega zauzvrat. Dobrota odista postoji i vrijedi biti dobar. Stitch u ovoj predstavi postaje snažan ideal poruke koju nosi cjelokupan decembar – da dobrota mijenja, da razumijevanje liječi i da svako, bez obzira na to odakle dolazi, ima pogodnost postati bolji. Naposljetku, najraskošniji poklon koji možemo dati jedni drugima jeste – dobro srce.

I ne zaboravite, ruka koja mije – ujedno i dušu grije!

Pripremila: Enesa Ustamujić-Sejdić

FOTOGALERIJA