Hojta – kota hrabrosti, časti i zavjeta
Datum objave: 4.11.25 Objavio: Rialda Bibuljica
Jutro je. Hrasnicom se razvlače pramičci magle. Učenici osmog razreda Druge osnovne škole u pratnji predmetnih nastavnika – Bičo Fahrudina, Vatrić Nermina, Bihorac Anela, Alić Elvisa i Makalić Halila su se uputili prema mjestu gdje nebo i zemlja šapuću, prema koti koja kazuje o odvažnosti, prema Hojti.
Hojta nije samo uzvišenje, ona nije ni samo kota u kartama ratnih komandanata. Ona je svjedok, uspravljena duša jednog naroda koji je odlučio da ne klekne.
Učenici su se zadihano uspinjali stazama prema vrhu i po glavi su im se vrtjela mnoga pitanja. I danas vjetar šiba kao da opominje da je tih ratnih dana, ovdje zemlja gorjela, a miris baruta su i oblaci poprimili. Zrak je drhtao od molitvi i od metaka, ali ljudi koji su nosili ime IV viteške motorizovane brigade nisu bili samo vojnici – to su bili sinovi svjetla, borci koji su iz pepela izvlačili snagu. Njihov pogled bio je čelik, njihovo srce – vatra, a njihova riječ – zakletva domovini.
Te ratne godine na putu do Hojte, svaki korak je bio borba, a svaki dah iskušenje. Ipak, vojnici su išli, ne da osvoje brdo, nego da odbrane čast.
Kad su učenici stigli, kad su pogledali s visine prema Sarajevu koje je u dolini disalo, znali su da su ti borci čuvari sarajevskog daha.
Učenici su slušali historijski čas o podvigu koji nije bio samo vojni. Bio je to ljudski trijumf nad strahom, dokaz da granice nisu samo linije na karti, nego i linije u duši.
I učenici su željeli dali svoj pečat ovom obilježavanju – onako kako to priliči njima – znanjem i perom, pokazujući da su ponosni nasljednici hrabrih vitezova.
Danas, kada vjetar miluje travu na Hojti, on ne šušti običnim tonom – on pjeva. Pjeva o onima koji su stali tamo gdje je to bilo nemoguće, o onima čiji su životi utkani u temelje slobode. I zato Hojta nije samo zemlja – ona je zavjet.
U svakom listu što se zatrese i padne na njene obronke čuje se poruka naraštajima:
„Sloboda se ne nasljeđuje, ona se čuva!“
Borci koji su je čuvali, upisali su svoje ime u vječnost — ne tintom, ne riječima, nego djelom. Učenici naše škole su ponosni što pripadaju generaciji koja pamti značajne datume naše domovine i čuva amanet.
Pripremila: Izeta Aljović
