PRODUŽENI BORAVAK: MAGIJA PAŽNJE I PRIJATELJSTVA

Pažnja – mala stvar koja čini čudo!

Zamisli, neko ti pokloni osmijeh baš onda kada ti je najpotrebniji, ili te pažljivo sasluša dok želiš nešto važno ispričati. Eto, to je pažnja – naizgled mala, ali iskonski, velika stvar koja grije srce i pravi još veće razlike. Pažnja znači da nekoga vidiš, da čuješ i u konačnici – da ti je stalo. A kad pokazuješ pažnju, pokazuješ da voliš. Onaj ko to zna i čini, nosi posebno ime – prijatelj, neko ko te ne pušta da posrneš. Neko ko vjeruje u tebe kad ti sam zaboraviš da možeš, neko ko s tobom gradi, raste i sniva.

U svijetu koji neumorno juri, u danima prepunim obaveza, galame i brzine – pravo je čudo imati nekoga ko zna stati, i ko stane s tobom i uz tebe. Zamisli, kad je taj neko, pritom još i tvoj učitelj – onda zaista možeš s ponosom reći da si jedno vrlo, vrlo sretno dijete! Naime, učitelji – voditelji produženog boravka Fatka Subašić, Emir Musić i Mirza Valjevac, u divnoj saradnji s dragom tetom Nerminom Torlak, nisu samo dio škole – oni su srce dječije svakodnevnice. Oni su ti koji znaju prepoznati umorne okice, obrisati suze, uvidjeti razigrane misli i skrivene talente, odgovoriti na neizgovorena pitanja i dječiju radoznalost. Stoga, s punim pravom kažemo da su oni naše ogromno blago, pa čuvajmo ih!

O snazi pažnje, prijateljstva, drugarstva i sloge mnogo se govori, ali još više djelima pokazuje, svakog dana, u bibliotečkom susjedstvu – prostorijama produženog boravka. Mjestu, gdje male ruke dijele velike osmijehe, gdje pogledi govore više od riječi, mjestu gdje se ne uči samo školsko gradivo, već i ono životno – kako biti dobar čovjek, a naposljetku još bolji prijatelj! Kako se približava kraj nastavne godine, u srcima se miješaju sreća i nježna sjeta, budući da svaki kraj nosi svoju tišinu – onu tihu spoznaju da jedno poglavlje odlazi, a novo čeka. Upravo tada, kada postanemo svjesni kako vrijeme neumitno prolazi, počinjemo ga zaista živjeti – trenutak po trenutak, osmijeh po osmijeh. Na svu sreću, najljepši trenuci ne nestaju, ne brišu se. Dočim, pohranjuju se duboko – tamo gdje srce pamti ono što um ponekad možda i zaboravi. U učionicama produženog boravka, naši učenici svakodnevno imaju priliku pokazati pažnju: kada slušaju učiteljicu i učitelje, kada pomognu drugu ili drugarici, kada podijele bojice, ideje, zagrljaj… ili jednostavno, kada se obraduju zajedničkom trenutku. Ponekad, sva ljubav ovog svijeta stane u one najnježnije riječi: molim, hvala, izvoli i izvini.

Pažnja ne košta ništa – a vrijedi najviše, a kada se ista spoji s prijateljstvom, tada se dešava ono najljepše – rađa se magija! U naše školske prostorije, 29. maja, stigao je neko ko zna kako izgleda prava čarolija, neko ko može izvući osmijeh iz šešira, ko pretvara običan trenutak u bajku, i ko okupljanjem pokaže da su pažnja i radost najbolji trikovi na svijetu. Naše uvažene i drage kolege, voditelji produženog boravka, Fatka, Mirza i Emir su i ovaj put bili na visini zadatka, gdje su svojom inicijalnom kreativnošću i domišljatošću iznjedrili ono najljepše što postoji – radost i osmijesi na licima naših učenika. Mladi gospodin, mađioničar Amar Gušo nije bio tu samo da nas zabavi, već da nas podsjeti koliko je važno da budemo zajedno, da gledamo, učimo, slušamo i volimo jedni druge. Kazao je da se prava magija ne odvija samo na sceni – ona se krije u svakom srcu koje zna da bude prijatelj!

U drugom dijelu programa, povodom nadolazećeg Kurban-bajrama, učenicima su uručeni paketići i upućene najdivnije riječi, pune topline, ljubavi i bajramskih želja. Djeca su nas i ovaj put naučila najvažnijoj bajramskoj lekciji: da istinska sreća ne dolazi iz onoga što dobijemo, već iz onoga što drugima pružimo. Stoga, svi mi – takoreći odrasli – trebamo pronaći put do onog djetinjeg u sebi, budući da tek kada se popnemo na nivo djeteta i kada svijet pogledamo očima iskrenosti i dobrote, otkrivamo pravu ljepotu Bajrama!

U konačnici, dajmo sebi zadatak da ne smijemo zaboraviti da volimo, da se radujemo i da sanjamo. U tome je suština – i Bajrama, i života.

Stoga, čuvajmo jedni druge, njegujmo pažnju, gradimo prijateljstva, dijelimo dobrotu, nježnost i vjeru. Samo je to ono što iza nas ostaje. To je magija koju nosimo sa sobom – zauvijek. I ne zaboravite: magija postoji. Ona je u osmijehu, u lijepoj riječi, u malim stvarima koje radimo za one koje volimo.

Kada naučimo da čujemo tišinu između riječi, da slušamo s razumijevanjem, a ne samo da čekamo svoj red da govorimo – tada istinski rastemo!

…Život je kada imaš san i vjeruješ u njega.
A kada se snovi ostvare – tada si pobijedio vrijeme.
Jer sve što je nekada bilo, još uvijek živi.
I nema kraja… samo nova čuda koja čekaju da ih otkriješ…

Vođeni mišlju da jedna slika kazuje više od hiljadu riječi, mi smo odlučili ne štedjeti – poklanjamo vam čitav roman, ispisan osmijesima, zagrljajima i trenucima istinske radosti.

P.S. Ne odgovaramo za topljenje srca!

Pripremila: Enesa Ustamujić-Sejdić

FOTOGALERIJA