RUKE GOVORE, SRCE RAZUMIJE
Datum objave: 11.10.25 Objavio: Rialda Bibuljica
…Čovjek samo srcem dobro vidi.
Ono bitno, očima je nevidljivo…
Antoine de Saint-Exupery
Zaista se samo srcem dobro vidi. Samo čisto i iskreno srce može prepoznati širinu i ljepotu empatije – jedne od najuzvišenijih ljudskih osobina.
Nažalost, empatija je u savremenom društvu nerijetko potcijenjena, upravo zato što se kroz historiju prednost davala riječima, umjesto djelima. Ipak, svjedoci smo da i dalje postoje ljudi koji govore ono što misle, rade ono što govore i u sukusu, žive ono što jesu.
Sretni smo i ponosni što je naš kolektiv obogaćen jednom takvom osobom. Riječ je o kolegici Kadrija Medihi, profesorici razredne nastave, skromnoj vlasnici izuzetno empatičnog i plemenitog srca. I ovog puta, kolegica Mediha iznjedrila je brilijantnu ideju, realizujući još jednu uspješnu radionicu. Naime, kreativna radionica se odvijala na polju inkluzivne nastave, u saradnji s gospođom Belmom Tahmaz Hamzić, direktoricom Centra za slušnu i govornu rehabilitaciju, njenim saradnicama, te učenicima – korisnicima Centra.
Posjeta predstavnika i učenika Centra, održana u srijedu, 8. oktobra, oplemenila je i obogatila srca učenika odjeljenja II-3, kao i svih prisutnih uposlenika naše škole. Bila je to još jedna u nizu uspješnih saradnji između dvije ustanove. Ipak, ova posjeta bila je zaista posebna – predivna i dirljiva, budući da samo rijetki imaju čast, zadovoljstvo i privilegiju, raditi i sarađivati s ljudima najfinijeg kova, onima koji zrače razumijevanjem, posvećenošću i dobrotom.
Žargonski rečeno – trebamo imati sluha za drugog. Paradoksalno, među nama su djeca kojoj je po rođenju evidentiran nedostatak sluha. Ali, uprkos tome, ta djeca svojim osmijehom, vedrinom i neposrednošću osvajaju srca ljudi oko sebe. Zaista su ostvarili jednu izuzetnu misiju, podsjetivši nas da ono najvažnije ne dolazi kroz riječi, već kroz ono što iz srca zrači.
Posebnu čast nam je predstavljalo i prisustvo uvaženih gostiju – nekadašnjeg uposlenika Centra i nastavnika islamske vjeronauke, Omera Bajramovića, te kolege Enesa Hatibovića, asistenta u nastavi, koji je u ovoj radionici učestvovao zajedno sa učenikom Hodžić Armanom.
Negdje smo mišljenja da bi empatiju, sa svim njenim blagodatima, trebalo uvesti kao obavezan nastavni predmet. Ako djecu učimo da sabiraju i oduzimaju, jednako je važno da ih učimo i kako da razumiju, saosjećaju i pomažu. Samo tako možemo odgajati ne samo uspješne, već istinski humane ljude – ljude sa poštovanjem i ljubavlju prema drugima.
Oči su slijepe, treba tražiti srcem.
Antoine de Saint-Exupery
Prema Exupery, djeca trebaju biti vrlo strpljiva s odraslima. Možda ćemo, uz malo sreće i puno otvorenog srca, i mi nadoći… Učeći od djece, možda ima nade i za nas – odrasle.
Vođeni premisom da se djeca rađaju čista, dobra i nevina, na nama odraslima je odgovornost da tu čistoću prepoznamo, njegujemo i očuvamo, budući da svako dijete zaslužuje priliku i prostor da zasja.
Na tom tragu, najljubaznije vas pozivamo da pogledate fotografije i osjetite djelić atmosfere s naše jesenje radionice. Vjerujemo da će vam upravo one dočarati toplinu susreta i iskrenost osmijeha – onih koji su govorili jezikom srca, razumljivim svima.
I ne zaboravite,
Ruke govore, srce razumije.
Pripremila: Enesa Ustamujić-Sejdić