…SRETNO JE ONO DRUŠTVO U KOJEM MLADOST POŠTUJE STAROST, A STAROST RAZUMIJE MLADOST…

Učenička ideja je bila da period poznat kao – Dan dječije radosti, obilježe jednostavnom radnjom koja će izazvati radost nekom drugom. Dodatna vrijednost ove jednostavnosti, kao i prevaga, bila je dovođenje duhovne, moralne i zdravstvene psihologije u sinergiju. Usudit ću se reći da ovaj čin svrstavam u mali broj postupaka koji čine univerzalnu istinu. Vođeni ovom mišlju, odluka je glasila, posjetiti Dom penzionera “Green” Ilidža/ Sarajevo.

Svjesni da živimo u vremenu najmasovnijeg porobljavanja čiji rezultat je stil života s nametnutim konzumerizmom i egoizmom, nadam se da smo bar malo uskovitlali tu tvrdnju i da navedena posjeta ima moć, moć razlike.

Naime, u petak, 27.decembra 2024.godine učenici osmih razreda koji su članovi Dodatne sekcije iz engleskog i bosanskog jezika, članovi Dramsko-recitatorske sekcije u pratnji svojih nastavnica, Laličić Aldiane i Aljović Izete su posjetili korisnike ove ustanove. Dobrodošlicu su nam poželjeli socijalna radnica i direktor doma “Green” koji su bili zaista divni domaćini. Direktor ustanove je s učenicima podijelio vlastito iskustvo, savjete i emocije koje je u njemu izazvao naš dolazak.

Posjeta domu “Green” predstavlja iskustvo koje nosi duboko emotivno značenje, kako za nas, tako i osobe treće životne dobi. Iako svi oni imaju različite životne priče, u svakom kutku je bilo vidljivo da je susret obojen emocijama i ispunjen toplinom, a čestitke koje su učenici uručili korisnicima doma izazvale su osmijeh.

Ono što smo naučili (i učenici, ali i mi) iz ove posjete je važnost međugeneracijskog povezivanja. Stariji ljudi, iako često zaboravljeni u svakodnevnom životu, posjeduju ogromnu životnu mudrost i iskustva koja mladima mogu biti vrlo korisna. Spoznali smo odgovore na mnoga pitanja o životu, ljubavi, porodici, prijateljstvima i izazovima s kojima se čovjek suočava tokom različitih životnih faza. Uvidjeli smo da, iako mladi misle da imaju sve odgovore, zapravo iskustvo i savjeti starijih, čine dobitnu kombinaciju.

Na kraju, učenici misle da starije osobe s razlogom imaju potrebu za ovakvim posjetama, žele osjetiti da nisu zaboravljene, da su još uvijek važan dio društva, da ih društvo cijeni i da se brine za njihov emocionalni i socijalni život. Međutim, ova i ovakve posjete mlađim generacijama daju svojevrsni  temeljni kod te možemo reći da je potreba dvosmjerna – naša prisutnost njima je donijela radost, a nama su njihove priče bile izvor inspiracije.

Pomaganje, i to ono za koje često mislimo da je malo i beznačajno, da je bezvrijedno, jer nije veliko, upravo takvo pomaganje čini razliku. Ovaj postupak smo doživjeli kao terapiju učinkovitog djelovanja, ona je ispunila naše pore na koje često zaboravimo u ovom instant življenju čineći  naš život smislenijim.

Pripremila: Izeta Aljović

FOTOGALERIJA