STORIJA NA TOČKOVIMA

Priča o dječaku koji je kroz bicikl naučio letjeti iznad prepreka života

Život je čudo koje nas često iznenadi, ponekad nježno kao šapat, ponekad snažno kao udar groma. Život je san – posebno kada postanemo svjesni da dobri ljudi zaista postoje i da su svuda oko nas. Na tome smo beskrajno zahvalni i sretni!

Dječiji osmijeh je zasigurno nešto najljepše na svijetu, a izmamiti osmijeh na lice djeteta nas čini – LJUDIMA. Istinska sreća je podijeliti je s drugima, nesebično je dajući i njegujući taj lijepi čin. Djeca s poteškoćama u razvoju su samim tim drugačija, jer zbog prirode svog stanja žive jednu posve drugačiju svakodnevnicu. Međutim, sreću, pažnju i ljubav svi tražimo – bez obzira na to kako nas svrstavali i čemu pripadali. Vođeni nadahnutim riječima Abrahama Lincolna – da je „najveća visina ljudskosti kada se čovjek sagne da pomogne djetetu“ – čistim srcem i pozivom na empatiju uputili smo dopis, sve s ciljem da lice našeg učenika ozari najljepši osmijeh. Mišljenja smo da je upravo empatija prvi korak ka pravednijem i humanijem društvu.

Naime, našu školu pohađa dječak koji je istovremeno izazov i nadahnuće. Njegovo ime je Arman Hodžić i on je učenik osmog razreda. Riječ je o dječaku koji ima urođene kombinirane teškoće u razvoju, međutim – ono što Armana određuje i po čemu je prepoznatljiv je njegov vedar duh, osmijeh i beskrajna dobrota koju svakodnevno dijeli sa svojim školskim drugarima i uposlenicima škole. On je uistinu brižan, empatičan i omiljen u društvu. Njegova najveća radost u školi nisu ni ocjene ni školski raspored – već njegovi prijatelji, lopta i bicikl. Upravo bicikl je za Armana više od rekvizita; on je njegov drug, saveznik, izvor radosti i samopouzdanja.

U vlasništvu škole postojao je jedan stari bicikl, koji je vremenom za Armana postao disfunkcionalan, jer ga je prerastao. Međutim, taj bicikl je vrlo poseban, jer je Arman upravo posredstvom njega naučio voziti. Učenje vožnje nije bio samo motorički izazov, to je bio trnovit put – budući da je izašao iz zone komfora i ohrabren kročio ka nepoznatom, a u ovom slučaju – riječ je o slobodi, izvan svojih opsega! U tom duhu, krenuvši od nesigurnih početaka i guranja bicikla pored sebe, do dana kada je posve samostalno zavrtio pedale, promijenio pravac i visoko izdignute glave vozio bicikl kroz školsko dvorište i lokalni park. Svaki taj trenutak bila je tiha pobjeda – kako za samog dječaka, tako i za sve nas koji ga nesebično bodrimo i držimo fige.

Majčina sreća kada vidi svoje dijete kako savladava prepreke koje život znače – njen ponos i oduševljenje – ne mogu se riječima opisati, ali se zaista mogu osjetiti. Naprosto, nemjerljivo je!

Sloboda se negdje umanjila nevožnjom, budući da je taj isti bicikl postao prepreka, a ne podrška: disfunkcionalan, premalen i neispravan. S tim u vezi, svjesni činjenice da su heroji među nama, obratili smo se iskrenom molbom i nadom da zajedno učinimo ono što bismo, vjerujemo, svi rado učinili: omogućiti Armanu bicikl koji odgovara dječakovim godinama, visini i – ono što je najbitnije – njegovim djetinjim snovima.

Kada su u pitanju njegovi snovi, Armanov habitus je satkan od skromnosti i on zaista ne traži mnogo. Iako je molba usmjerena ka pomoći jednom djetetu, ovaj bicikl bi bio dostupan i drugim učenicima s poteškoćama u razvoju. Cilj nam je da odašiljemo poruku da niko nije zaboravljen, da svi imaju pravo na radost i da vrijedimo onoliko koliko drugima pomažemo da rastu.

Nakon samo par dana od slanja dopisa, na adresu naše škole stiže jedan od najljepših odgovora koje možemo dobiti. Naime, firma M-Bike Shop: specijalisti za sport, na koju smo poslali dopis, odgovorila je da će ispuniti snove našem dječaku. Oni su svim srcem odlučili djelima pokazati da empatija nije samo riječ – ona zaista živi svuda oko nas. Svjesni činjenice da biti uz dijete nije samo odgovornost, već izrazita privilegija, poklonili su bicikl prema svim traženim specifikacijama.

Postoje ljudi koji su entuzijasti po vokaciji, obgrljeni dobrotom po uvjerenju, i koji svojom nadljudskom snagom, predanošću i empatijom svakodnevno osnažuju učenike s poteškoćama u razvoju. Oni postaju itekako značajan dio njihove svakodnevnice i rasta. Nisu fiktivni protagonisti iz filmova, niti nevidljivi junaci iz priča – oni su tu, prisutni i vrlo stvarni. Naime, samu inicijativu za nabavku bicikla pokrenuo je asistent u nastavi, gospodin Enes Hatibović, koji je s velikim srcem i nepokolebljivom upornošću započeo cijeli proces, dok je školska bibliotekarka, s ljubavlju svoje emocije pretočila na papir, čiji je pažljivo napisan tekst otvorio vrata ostvarenju jednog dječijeg sna – Armanovog sna.

U suštini svega, iskrene riječi zahvalnosti upućujemo direktoru škole, gospodinu Ćesko Almiru, na svesrdnoj podršci i nesebičnoj pomoći u realizaciji još jedne u nizu lijepih i značajnih priča.

Ne postoje riječi kojima možemo dovoljno zahvaliti na ovoj iskonskoj pomoći u ostvarenju navedenog cilja, koji se zasniva na najljepšim porivima altruizma i dobrobiti djeteta. Armanova radost, naša je inspiracija, učinili smo korak bliže svijetu u kojem svako dijete ima priliku da svoj san pretvori u stvarnost.

HVALA, M-Bike Shop – što ostvarujete snove! Podržati san jednog djeteta znači podržati i vjeru u bolje, humanije društvo i na tome smo Vam neizmjerno zahvalni.

Pripremila: Enesa Ustamujić-Sejdić

FOTOGALERIJA