Šta je smisao u vremenu promjena? Upitana odgovor dajem: knjiga!

Dijete koje čita polahko izrasta u odraslu osobu koja misli. A osoba koja misli nikada nije samo pojedinac – ona je čitav jedan svijet, planeta koja u sebi nosi bezbroj priča, pitanja i snova.

Slučajno, a možda i ne, upravo 22. aprila, na Dan planete Zemlje, zakoračili smo u još jednu planetu – onu najljepšu: satkanu od riječi, ideja i mašte – na 37. sarajevskom Sajmu knjiga.

Članovi Vijeća učenika, članovi bibliotekarske sekcije – istinski zaljubljenici u knjigu, zajedno sa pedagogicom Indirom Memić, psihologinjom Azrom Ivazović i školskom bibliotekarkom Enesom Ustamujić-Sejdić, uronili su u svijet pisane riječi. Vođeni mišlju da knjige nisu tek puka slova na papiru, već snažni mostovi između ljudi, dubine vremena i svjetova koje tek treba otkriti, uživali smo u punoći aktivnosti prilagođenih našim učenicima.

Od punih ruku postoji nešto ljepše – puno srce, lijepe misli i ljepota duše koja se napojila na izvoru znanja. Papirnati svijet, naizgled krhak, beskrajno je čaroban i otkriva svu svoju čar onima koji znaju zastati, udahnuti i uživati u bistrini riječi. U carstvu misli i slova, lijepo je biti drugačiji – jer sama težnja za znanjem nas izdvaja i čini posebnim.

Kao jedan od najznačajnijih kulturnih i privrednih događaja u Bosni i Hercegovini i regiji, sarajevski sajam knjiga već godinama raste i potvrđuje se kao istinski praznik kulture. Iz godine u godinu iščekuje se s posebnom radošću, okupljajući sve one koji vjeruju u snagu pisane riječi i neumorno promovišu kulturno i umjetničko stvaralaštvo. Na tom putu, knjiga nije tek predmet – ona je putokaz. Izvor i utočište čovjeka koji u svijetu stalnih promjena traga za smislom. Knjiga nas podsjeća da svaka tehnologija, ma koliko napredna bila, počinje jednom mišlju, jednom rečenicom – zapisom koji je nekada bio tek ideja, a danas je znanje.

U vremenu koje sve snažnije oblikuju algoritmi i umjetna inteligencija, knjiga ostaje početak svega – prva i najtrajnija forma znanja. I sama umjetna inteligencija, sa svojom sposobnošću da uči, pamti i povezuje, nastala je iz duboke ljudske potrebe da razumije svijet i sačuva zapisano – a upravo je knjiga bila i ostala njen prvi dom.

Nakon što smo napojili srce i dušu, došao je red i na ono sasvim zemaljsko – nahraniti stomak. U duhu grada čijim smo ulicama šetali, izbor je bio jasan: sarajevski ćevapi. Vođeni nekom plavičanstvenom radošću, svratili smo u jednu od kultnih sarajevskih ćevabdžinica, jer baš kao što se identitet gradi kroz riječi koje čitamo, on se jednako čuva i kroz okuse koje pamtimo.

Uz slasne tradicionalne delicije, postaje jasno da čitanje jeste naša najdraža misija, ali i da su identitet, naslijeđe i pripadnost njeni vjerni saputnici. U toj simbiozi između duhovnog i svakodnevnog, pronalazimo ono što nas čini cjelovitima i potpunim bićima.

Pripremila: Enesa Ustamujić-Sejdić

FOTOGALERIJA