117 ROĐENDANSKIH SVJEĆICA PONOSA I RADOSTI

Svaki trud se ovdje broji,

svaki san uz znanje stoji.

Zato nek nam dugo traje

sve što nama Druga daje.

Teško je riječima dočarati ono što srce osjeti kad školski hodnici zamirišu na dječiju radost, smijeh i uspjeh. Dom znanja, naša škola, u petak, 30.5.2025. godine proslavila je svoj 117. rođendan – dostojanstveno, razigrano, s ponosom koji nadilazi zidove učionica. Bila je to svečanost puna života i emocija.

Već pri samom ulasku u školsko dvorište, osjetila se neka posebna vibracija. Šarenilo balona, ozarena dječija lica, svečana odjeća i uzbuđenje u očima najmlađih stvarali su atmosferu dostojnu slavljenice. Nakon intoniranja himne, prisutni su učenjem Fatihe, minutom šutnje ili nekim drugim prigodnim načinom odali počast šehidima, poginulim borcima, ubijenim Prijedorčanima, među kojima i 102 djece koja nikada nisu odrasla. Bijele trake na rukama naših učenika i uposlenika su bile znak solidarnosti, nezaborava, ali i želje da se nikada nikome više ne ponovi 1992.godina.

Svečani dio programa počeo je nastupom naših prvačića, čije su ruke pljeskale, plesni pokreti se nizali, a oči njihovih roditelja ponosno caklile. Dječija razigrana energija bila je uvod u dan ispunjen srećom.

Nakon toga, prisutnima se obratio i direktor naše škole, gospodin Almir Ćesko koji je svoj govor posvetio najboljim takmičarima Druge osnovne škole koji su ove godine nadmašili sva očekivanja, dosadašnje plasmane, osvojili nivoe dosegnuvši do olimpijade, regionalnih i državnih takmičenja. Njihovi uspjesi su zaista brojni, iza svakog  stoji trud – tihi, svakodnevni rad učenika i nastavnika, postojanost koja ne traže slavu, ali zaslužuju svaku pohvalu. Gromoglasni  aplauz je ispunjavao školsko dvorište.

S razlog je ovaj posebni dio svečanosti bio je posvećen našim takmičarima – učenicima koji nižu pobjede. Oni nisu glasni, ali njihovi rezultati govore sami za sebe. Iza svakog plasmana i osvojene medalje stoji njihov trud, ogromna žrtva, podrška roditelja, i naravno – predanost naših učitelja i nastavnika. Njihovi uspjesi su ogledalo rada, truda i posvećenosti koje njegujemo i baštinimo.

Program je tekao dalje – svaki novi nastup donosio je sve više osmijeha. Plesne tačke, recitacije, muzički trenuci – sve je bilo savršeno u dječijoj nesavršenosti, svaki stih, svaki pokret bio je prožet iskrenošću. Tu nije bilo lažnih nota, samo čista ljubav prema školi.

A onda – kruna dana, prozivka  najboljih među najboljima, naših superlativaca. Svi smo svjesni količine truda, rada i zalaganja za ovo priznanje. Nakon prozvanih imena generacijskih ponosa, zavladao je trenutak poštovanja. Aplauz koji je upućen ovim simbolima znanja, upornosti i karaktera mamio je ponos i suze publike koja zna prepoznati i nagraditi istinsku vrijednost.

Takmičari i Ponos generacije nisu samo ponos škole – oni su inspiracija i dokaz da se znanje isplati, da se rad prepoznaje, i da se snovi mogu živjeti.

Tačka po tačka, recitacija po recitacija, ples i muzika, polako se nazirala se završnica koju je okončalo folklorno društvo.

I na kraju, škola nije samo mjesto gdje učimo, ona je naš drugi dom, mjesto gdje rastemo, griješimo, sanjamo i postajemo ljudi. Stoga, još jednom upućujemo čestitku riječima:

Sretan rođendan, školo mila,

s tobom rastu naša krila!

Pripremila: Izeta Aljović

FOTOGALERIJA