TRI GRACIJE – DUŠA, NADA I VEDRINA NAŠE ŠKOLE

Prva asocijacija na mjesec septembar jeste početak nove školske godine – vrijeme novih početaka, izazova i prijateljstava. Međutim, smjena generacija uvijek donosi posebnu simboliku. Ono što je nekome novi početak, za nekoga drugog je tihi iskorak u sljedeće životno poglavlje. I upravo u tome vidimo da je život cikličan, da se stalno mijenja, a te promjene sa sobom nose čitav spektar emocija.

Jedan od najemotivnijih trenutaka u životu svake osobe zasigurno je odlazak u penziju. Zamijeniti radne, dinamične i haotične dane za jedan lijepi i utopijski panzionerski život – ravan je bajci.

Naime, na koncu septembra, JU „Druga osnovna škola“, ispratila je tri divne dame u penziju. Njihov radni vijek u našoj školi je završen, ali sada počinje novo poglavlje – ono sa manje stresa, rokova i užurbanosti, a više mira, zadovoljstva i vremena za sebe.

„Gdje riječi ne vrijede, muzika progovara“, zapisao je slavni bajkopisac Hans Kristijan Andersen. Ako je iko kroz svoj rad ostavio simfoniju uspomena, onda je to naša nastavnica muzičke kulture, Dijana Rogić. Neposredna, otvorena, vedra i uvijek nasmijana, svojim karakterističnim „mila“ znala je unijeti toplinu u svaki dan. Visprena i muzikalna, živjela je svoju profesiju – a ljepše od toga gotovo i ne može. Umjetnost je, uistinu, rad srca, a Dijana je bila i ostala njegova dobrota, njegova duša.

Ray Charles je govorio: „Jedina stvar čudesnija od muzike je čovjek iza nje.“ Nema boljeg opisa za našu nastavnicu muzičke kulture.

I dok svaka škola ima svoj ritam, ona ima i svoje čuvare reda – ljude koji prvi ulaze u školu, a posljednji je napuštaju. One koje se brinu da svaki hodnik odiše toplinom, da su učionice besprijekorno uredne, da svaki novi dan počne u čistoći i redu.

Naše dvije drage kolegice, Vasvija Memić i Nisveta Durmo su godinama sa osmijehom, predanošću i neizmjernom pažnjom čuvale svaki kutak škole, a sada odlaze u zasluženu penziju. Njihov trud, dobrota i skromnost ostavili su trajan pečat – ne samo na zidovima škole, nego i u srcima svih nas koji smo imali čast raditi s njima.

Drage naše kolegice, hvala vam za svaki osmijeh, svaku toplu riječ, svaki gest brige i pažnje koji ste nesebično dijelile iz dana u dan.

U tom duhu, u ponedjeljak, 6. oktobra, Uprava škole je organizovala svečani ručak u čast naših penzionerki, na kojem smo ih, uz osmijehe na licima i iskren aplauz, svečano ispratili. Naposljetku, penzija nije kraj jednog poglavlja, već početak novog – onog u kojem se napokon ima vremena za sve ono što je srce oduvijek željelo. Mi svojski želimo da naše tri dame, naše drage penzionerke – Dijana, duša naše škole, Nisveta, njena nada i Vasvija, njena vedrina, uživaju u svakom novom danu i da njihovo penzionersko poglavlje zaista bude poput najljepše bajke.

Pripremila: Enesa Ustamujić-Sejdić

FOTOGALERIJA