ZAHVALNOST KOJA TRAJE

Škola pamti ljude čiji trag ne blijedi odlaskom, već ostaje utkan u svakodnevicu – u riječi koje su izgovorene, odluke koje su donesene i u osjećaj zajedništva koji su godinama brižno gradili.

U jednom tihom februarskom danu, kada zima već počinje popuštati, a škola i dalje živi svojim ustaljenim ritmom, obilježen je trenutak koji se ne mjeri datumom, nego onim što ostavlja iza sebe.

Ispratili smo našeg direktora Almira Ćesku, kojem je istekao mandat i  našeg domara Abedina Karića, koji odlazi u zasluženu penziju – dostojanstveno i iskreno, onako kako se ispraćaju ljudi koji su postali dio svakodnevice.

Oproštajna manifestacija održana 5. februara 2026. godine u Hotelu Drina bila je više od događaja – bila je slika jednog vremena. Dan ispunjen emocijama, osmijesima, toplinom i iskrenom zahvalnošću svih koji su u njemu učestvovali.

Naš direktor gradio je školu strpljivo, odgovorno i s istinskim razumijevanjem za ljude. Znao je da iza svake odluke stoje učenici, nastavnici i odnosi koji se ne mjere brojevima. Njegova vrata bila su uvijek otvorena, a njegova riječ odmjerena i podržavajuća. Ostavio je iza sebe školu koja zna kuda ide, ali i kako da do toga stigne – zajedno. Takav način rada ne završava mandatom – on ostaje kao mjera i primjer.

Naš domar bio je oslonac na koji se uvijek moglo računati. Njegov rad nije bio u prvom planu, ali je bio u svemu – u urednosti prostora, u funkcionalnosti svakog detalja i u osjećaju da se na školu može osloniti. Bio je čovjek koji ne govori mnogo, ali uvijek uradi ono što treba.

U znak zahvalnosti za godine predanog rada, kolektiv škole podijelio je riječi koje su bile jednostavne, ali iskrene – baš onakve kakve najviše znače.

Fotografije koje ostaju iza ovog dana ne bilježe samo događaj – one čuvaju atmosferu, poglede i emociju koja se ne zaboravlja.

Dragi naš direktore,
hvala vam što ste našu školu činili boljim mjestom za sve nas.
Hvala vam na razumijevanju, podršci i svakom trenutku u kojem ste znali stati uz nas.
Vaša posvećenost, pravednost i ljudskost ostavili su trag koji se ne briše – trag povjerenja, sigurnosti i zajedništva.
To je najljepši dar koji neko može ostaviti jednoj školi i ljudima koji u njoj rade i odrastaju.

Dragi naš Abedine,
hvala vam na svakom danu brige, truda i predanosti.
Vaš rad učinio je našu školu sigurnijim i ljepšim mjestom za sve nas.

Na kraju, ostaje ono najvažnije:

Ono što je građeno srcem ne završava odlaskom – ono traje.

Pripremila: Irma Pamuk-Fejzić

FOTOGALERIJA